Što je bitno

(Mk 2,23-28)

Autor: fra Mladen Rozić

Utorak, 18. siječnja 2010.

Želim Vam mirom ispunjen dan – poštovani slušatelji!

Život nam je ispunjen s toliko propisa da ih ponekad i nesvjesno zaboravimo i prekršimo. Tko to od nas dok je bio mali nije uzeo tuđe voće i sl. Vjerujem da smo katkad vozeći prekoračili dopuštenu brzinu, jer smo negdje žurili. Možda su domaćice katkad nedjeljom ispekle kruh ili nešto izglačale. Dakle, postoje zakoni i propisi koje katkad prekršimo, ali da pri tom nismo nikoga ozbiljno tim svojim prekršajem ugrozili. Dapače, bili smo na neki način prisiljeni ustaljena pravila prekršiti.

Nešto slično se dogodilo i Isusovim učenicima u današnjem evanđeoskom odlomku. Glad i iscrpljenost ih je natjerala da su subotom trgali klasje i jeli ga. Isusovi učenici su bili vjerni i pobožni židovi koji su sigurno gajili pobožnost prema suboti. Koji je smisao subote? Odgovor imamo u knjizi Izlaska.“Sjeti se da svetkuješ dan subotnji... ta i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njemu, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji.“ Da, sve je to točno, ali Isus svojim učenicima jamči da mogu slobodno i na dan stvaranja, u subotu, poslužiti se za svoju dobrobit.

Očito je to bilo sablažnjivo čuvarima Zakona – farizejima. Zato ih Isus podsjeća kako je i David ušao u dom Božji i pojeo kruhove koje nije nitko smio jesti doli svećenik. A još k tome dao je i svojim pratiocima da jedu. Očito je Isus pripremao narod na to kako zakon ne spašava, nego otvoreno srce – duša.

Vjerujem dragi slušatelji da i u našem životu ima puno formalnosti koje činimo, a po njima ne bivamo bolji ni ljudi, a ni kršćani. Osnovno mjerilo našeg ponašanja jest Isus Krist. Njega slušajmo i slijedimo jer je on put za vječni život. Neka nam njegova božanska riječ osvijetli naš život da shvatimo što je bitno i to u život provodimo. Neka tako bude – Amen!